O sezoni 2024/25

Pogled u retrovizor, a onda opet pravo naprijed

Utisci su se slegli, počinju da se kuju planovi za sljedeću zimu… Možda je i najbolje vrijeme da se osvrnemo na prethodnu skijašku sezonu na Igrištima.

Ako bi morao da napišem samo dvije riječi mislim da bi to bilo “PRIJATNO IZNENAĐENJE”. Očekivanja su bila različita, od onih koji su bili apsolutni skeptici do onih koji su očekivali da će Igrišta u prvoj sezoni stati rame uz rame sa Jahorinom i Kopaonikom. Istina je kao i obično negdje u sredini, ali moglo bi se reći da smo mnogo bliže pomenutim “ramenima” nego “promašenom projektu”.

Staze

Ko je pratio radove na Igrištima u prethodnim godinama, a pogotovo ako je uz to bio upoznat i sa prethodnim stanjem staza i infrastrukture, sigurno da je očekivao od novih staza mnogo. Bilo je dosta laičke i politikom opterećene polemike oko kvaliteta radova na stazama, osporavana su mišljenja da se pripremaju vrhunske piste, omalovažavana su uložena sredstva i posao koji je uređen na stazama, ali iz ove perspektive posle 80 dana skijanja na Igrištima, mora se prije svega reći da su obje staze koje su pripremljene više nego ispunile očekivanja. Na Igrištima sada imamo dvije vrhunske staze za sve vrste skijaša koje su nam, bez puno snijega i uz sistem za vještačko osnježavanje omogućile 80 skijaških dana u prvoj sezoni. Malo je onih koji su ovo očekivali.

Ako na odlično spremljene staze, prije same sezone, dodamo da je na Igrištima bilo najviše dana sa uslovima za pravljenje vještačkog snijega od svih ski centara u okruženju i da je ekipa koja se bavi osnježavanjem i pripremom staza svoj posao radila i uradila na najbolji mogući način može se reći da se u ovom segmentu nije ništa više moglo očekivati.

Žičara

Drugi bitna stvar sa kojom moramo biti zadovoljni je vertikalni transport tj. šestosjed koji je u potpunosti zadovoljio sve potrebe i najzahtjevnijih po ovom pitanju. Veliki kvalitet šestosjeda na Igrištima je što za 150 sekundi udobne vožnje imate na raspolaganju cijelu planinu tj. sve ono što se na planini nudi i što će se vjerovatno nuditi u sljedećim sezonama. Postoje i oni kojima su u diskusijama na Igrištima i  po internetu izrazili svoje potrebe za “haubama” i grijačima u sjedištima 🙂 Da li je to stvarno potrebno nekome ko je došao na skijanje i da uživa u zimi ?!

Javorova poljana

Moglo bi se reći da se u prvoj sezoni kao prava skijaška potreba mogao prepoznati – dodatni lift ili žičara koja bi povezala Javorovu poljanu sa vrhom ili bar sa tačkom gdje sada stoji klupa sa najljepšim pogledom na Igirištima, a gdje je nekada skijaše izvlačilo sidro. Utisak kojem se ne možemo oteti je da je Javorova poljana sa trenutno instaliranom trakom skoro pa neiskorištena. Povezivanjem Javorove poljane sa vrhom planine, na bilo koji način, bi se sezona skijanja na Igrištima značajno produžila, a skijašima koji su na početničkom nivou i onima koji nisu fizički pripremljeni za skijanje na “velikim” stazama bi bilo omogućeno da uživaju na stazi dužine od 300-500 metara i svoje skijanje usavršavaju na padinama koje pružaju sve što treba za prve korake na skijama ali za one korake koji dolaze poslije njih. Više je nego jasno da Javorova poljana mora da ponovo bude centar svih dešavanja na Igrištima. Novim instalacijama liftova i/ili žičara će to sigurno postati.

Pored stvari koje su bitne za skijaše koji skije ne skidaju cijelog dana – staza, žičara, liftova, na Igrištima su se mnogo puta ove sezone čuli i prijedlozi da se na Javorovu poljanu “vrate” izletnički stolovi i klupe. Ta druženja uz hrenu i piće, pod otvorenim nebom, na Poljani, su nešto po čemu su Igrišta bila prepoznatljiva i po čemu su ostala u sjećanju svih onih koji su na Igrišta dolazili 80-tih, 90-tih i 2000-tih. Jasno je da je interes OC Igrišta da posjetioci svoj novac ostavljaju u objektima OC, ali postavimo ovu priču malo drugačije i ako baš mora, stavimo te izletničke stolove i klupe i u “komercijalnu upotrebu” – iznajmljivanjem. Kafane i restorani će na skijalištima uvijek imati svoje goste, ali Javorova poljana bez pomenutih mjesta za okrepljenje, razgovor i druženje pod vedrim nebom, nikada neće imati svoj prepoznatljivi šmek.

Sezona 2024/25 – Zaključak

Nekako sa ovim pogledom u blisku budućnost na Javorovoj poljani dođosmo i do priče o tome šta bi na Igrištima moglo biti bolje. Prije toga svakako treba zaključiti ocjenom sezone 2024/25 kao veoma uspješnom i sigurno, za veliku većinu posjetilaca Igrišta, sezonom koja je prevazišla očekivanja i povećala apetite posjetilaca i postavila nove zahtjeve pred ljude iz OC Igrišta, jer je potencijal neizmjerljiv.

Šta dalje – Osluškujući posjetioce

Bilo je interesantno od kraja decembra do polovine marta pratiti i Internet zajednicu – Igrišta – Skija(j)mo opet na Igrištima koja je vrlo brzo narasla sa par stotina na preko 2700 posjetilaca. Osim pohvala, poneke kritike i uglavnom izražavanja zadovoljstva što se na Igrištima ponovo skija u diskusijama i komentarima su se mogli naći najrazličitiji prijedlozi za poboljšanja. Neke od tih prijedloga za koje se može reći da su realini i kojima se objektivno može udovoljiti u sljedećoj sezoni, moramo i ovom i svakom drugom prilikom ponavljati.

Pa da krenemo od onoga što je prvi čovjek OC Jahorina,  uz poziv za dostavu prijedloga od strane posjetilaca Igrišta, istakao kao nedostatke koje su oni iz OC Jahorina uočili:

• Rental na skijalištu – Potreba je evidentna i za nadati se da će u pravom smislu riječi uz rental OC Jahorina zaživjeti i privatni rentali ski opreme u Vlasenici i Han Pijesku
• Smještajni kapaciteti – Priča o hotelima na Igrištima sa jedne strane raduje ali sa druge strane i plaši sve ljubitelje prirode. U nadi da će Javor izbjeći sudbinu Zlatibora i Jahorine po pitanju nekontrolisane izgradnje smještajnih i ugostiteljskih kapaciteta očekujemo i prve investitore, ali bi bilo dobro da ljudi koji su spremni na ulaganja razmisle i o ulaganjima u Vlasenici, Han Pijesku i u prostoru koji se nalazi između skijališta i ovih gradića, a da planinu i skijalište probamo ostaviti u što više prirodnom ambijentu u kojem svi uživamo.

Sa druge strane posjetioci su i na samim Igrištima, a i na društvenim mrežama ostavljali svoje ideje i prijedloge za poboljšanja u sljedećoj sezoni. Znajući da su „gosti uvijek u pravu“, nadam se da će i OC Igrišta uzeti ove ideje i prijedloge kao smjernice za dalji razvoj i svoje aktivnosti.

• Parking i prilaz do staze – Moglo bi se reći da je parking mjesta, u prosjeku, bilo dovoljno. Gužve koje su bile vikendom i praznicima i parkirana vozila uz magistralni put, sigurno su dobar signal da se kapacitet parkinga mora povećavati. Možda su i od većeg prioriteta radovi kojim bi se postojeći parkinzi doveli u oblik pravih parkinga, prije svega asfaltiranjem i obilježavanjem i čišćenjem parking mjesta. Tek za uređena parking mjesta naplata parkinga ima punu opravdanost i može se očekivati da neće biti primjedbi na to što se parking plaća. Ovako zaleđen i/ili blatnjav parking i prilaz od parkinga do staze i cijenu za koju se mora reći da je bila simbolična, u odnosu na druga skijališta, gosti su ove sezone mogli da „progutaju“, a da li će to biti i slučaj i u sljedećim sezonama bilo bi bolje da ne testiramo već da ih sljedeće zime dočekaju uređeni i povećani parkinzi, na koje neće biti prostora za primjedbu
• Put do Javorove poljane – Prethodnu zimu je put dočekao nezavršen, ali i kao takav je bio mnogo bolji i sređeniji od onoga koji smo imali na „starim Igrištima“. Radovi na putu i trotoarima su izgleda krenuli na vrijeme pa je za očekivati da će i za ovaj bitan dio infrastrukture gosti i posjetioci Igrišta, sljedeće sezone imati mnogo manje razloga za primjedbe. U svakom slučaju kada se završi započeti posao imaćemo put prema vrhu planine na kojem će nam zavidjeti mnoga poznatija skijališta. Znam da ima i onih koji će na ovo reći i „ako se završi“, ali vjerujmo da će i tog skepticizma u jednom trenutku nestati i da će ljudi iz OC Igrišta  svojim djelovanjem na terenu doprinijeti da taj trenutak dođe što prije.
• Javorova poljana kao centar dešavanja – Već je o tome napisano par rečenica. Pomenuta je potreba za povezivanjem Poljane i vrha planine nekom žičarom. Zašto da ne predložiti i povratak nekih manjih liftova tipa lopatica i sl. koji bi izvlačili skijaše sa dna Poljane na plato pored staze i objekata. I pored ovoga, naravno, mora se što prije izgraditi mokri čvor u nekom od objekata na Javorovoj poljani ili kao poseban objekat. Trenutno stanje sa pitkom vodom i „mjestima gdje i car ide pješke“ na Igrištima se mora pod hitno promijeniti. Zamislite da CAR stvarno dođe i da nema gdje da ode „po radi sebe“ :).

Za same objekte čija je gradnja započeta na Javorovoj poljani bi bilo dobro da budu završeni i ostanu jedini takvi na ovoj lokaciji. Svakako je tu potreban i restoran i kafe i ski-rental ali eventualno novim građevinama u većem broju Poljana bi sigurno izgubila na ljepoti i ovaj neponovljivi ambijent koji sad imamo bi bio uništen.

Ovim bi se mogla i zaokružiti realna očekivanja za sljedeću sezonu, ali moraju se pomenuti i još dvije stvari u kojima se osim OC Igrišta moraju uključiti i lokalne zajednice iz okoline.

Igra je na Igrištima

Akcije koje su sprovodili OC Jahorina i OC Igrišta „Igra je na Igrištima“ i „1000 skija za našu djecu“ su nešto što je stvarno za svaku pohvalu. Ideja je odlična i od iste ne treba odustajati ali, ovde stvarno imamo jedno veliko ALI. Naime, ideja je bila da OC Jahorina pokloni ski-pas za školsku djecu radnim danima, a da se lokalne zajednice organizuju i osiguraju prevoz djece na Igrišta i kvalifikovane ljude koji bi o djeci brinuli dok su na skijalištu. Bio je popriličan broj roditelja koji su se angažovali i djecu dovodili na skijanje ali to nije ni približno onome koliko bi novih skijaša bilo da su imali osiguran prevoz i učitelje skijanja. Bilo je puno negodovanja roditelja iz svih opština koje u učestvovale u akciji „Igra je na Igrištima“ ali mora se priznati da su OC Jahorina i OC Igrišta uradili svoj dio posla. Dalje je bilo do NAS, ko god da smo mi. Vrijeme je da se o ovome razmišlja za sljedeću sezonu u svim opštinskim upravama i školama u blizini Igrišta, a zašto ne i u nekim daljim i organizovanijim opštinama. Postavlja se pitanje zašto i ovu akciju ne raširiti i na privatne škole sporta, sportska udruženja koja okupljaju školsku djecu, odakle god da dolaze, a vidjeli smo ove zime pune djece iz Bijeljine, Loznice, Šabca, Brčkog, Tuzle i sl. Ako ne mogu svoje obaveze da ispoštuju organi javne uprave i škole kao javne ustanove zašto iste uslove ne ponuditi onim organizacijama i udruženja koje bi svoje obaveze dovođenja djece na skijanje i ispunili bez obzira što nisu osnovani od države. Postoji mnogo načina na koje bi se mogla sprovesti ova akcija i mnogo zainteresovanih udruženje, klubova i građana za njeno sprovođenje, samo im treba dati priliku. Menadžmentu OC Jahorina i OC Igrišta evo nova tema za razmišljanje kako da njihove akcije omasovljavanja skijanja na našim planinama budu uspješnije.

Takođe, jasno je da se radi o prvim sezonama, ali za škole u okruženju Igrišta je skoro pa sramota da pored svih uslova koje imaju, đaci ne nauče da skijaju. Modela za sprovođenje nastave fizičkog i sportski dana na skijalištu, u okruženju je mnogo. Ne treba ništa izmišljati. Potrebna je samo volja i trunka entuzijazma ako već nemamo jednostavnu mogućnost da „skijanje na časovima fizičkog vaspitanja“, tamo gdje postoje uslovi, učinimo obaveznim. Igra nas i dalje čeka na Igrištima. DALJE JE SVE DO NAS, ali ne iz fotelje i ispred monitora!

(Ne)Realna očekivanja – Nove staze na Igrištima ?!

Puno je pogleda ove zime sa udobnog šestosjeda lutalo prostorom oko trase šestosjeda. Jedna od najčešćih tema razgovora na žičari je bila “Crna staza – Dvanaeska”. Već prvih dana skijanja, prilikom takmičenja koje je na Igrištima održano, potencijal ove, sada neuređene, staze je prepoznat. Najodvažniji su je i pored zabrane i granja i drveća probali – da ih želja mine. Počelo je da se šuška da će staza biti spremna za narednu sezonu. Čini se da ne treba mnogo ulaganja da se to i napravi a potencijal je ogroman, a značaj postojanja jedne ovakve staze koja spada u kategoriju “crnih“ staza bi bio nemjerljiv. Došlo bi do rasterećenja staza na kojima skijaju početnici i manje iskusni skijaši, stvorili bi se uslovi za ozbiljna takmičenja i zadovoljavanje želja i najzahtijevnijih skijaša. Postojeći šestosjed bi bez problema opslužio i ovu stazu. S obzirom na položaj i količinu snijega na prostoru gdje se nalazi “Dvanaeska”  u nekoj perspektivi ni „tanjir“ ili „sidro“ ne bi bili loša investicija. Samo da izvlače skijaše sa  sa mjesta gdje bi “Dvanaeska” ulazila na plavu stazu. Ovim bi se skijanje pomjerilo ka vrhu i u danima kad nema dovoljno snijega za korišćenje donjih dijelova staza koje sada postoje. Uz pominjanu vezu Javorove poljane i vrha planine, skijanje bi se u martu i aprilu moglo pomjeriti za nadmorsku visinu od 1200 do 1400 iznad mora što bi sigurno produžilo sezonu za bar 20 dana. Malo ulaganja treba koliko bi se puno dobilo.

Maštajući ove zime na Igrištima o nastavku sna koji je počeo da nam se ostvaruje, skijaši su razmjenjivali mišljenja i o stazi koja bi se nalazila neposredno ispod šestosjeda. Sada tu postoji “put” koji su koristile mašine pri izgradnji šestosjeda. Čini se da ovaj prostor može čišćenjem od panjeva, granja i krupnog stijenja uz nevelike intervencije da se pretvori u perlijepi “ski-put”, sličan onom koji imamo na Ravnoj planini, a koji bi osim skijanja i/ili sankanja zimi mogao da se koristi i ljeti za šetanje i vožnju planinskih bicikala. Prostor za jedan 8-10 metara široki ski-put je već trasiran, da li je previše i da tu za godinu-dvije očekujemo stazu?

Sanjamo i živimo naš san na Igrištima i dalje.